Tekstovi

Čeličana

-Koliko je ono tebi, nazdravlje, Hamide?
-Sedamdeset i peta, evo, na hajr.
-I, de mi reci, vako, kad sve pogledaš, fine su to godine, kako vidiš svoj život? Ako može u par riječi, ono narodski, da zapišem?
-Može vala u jednu riječ – Čeličana.
-Kako misliš „čeličana“
-Fino. Kad sam bio mali vazda bar pet kila teže na vratu nego bi bilo tamam. Natovare i vele: Nek se čeliči, tako i kad sam uzrasto, tako i kad sam svoj čovjek posto, ostala navika, i kad drugi ne meće ja sam sebi metnem, sve ko biva, da se čeličim. I evo i jutros pitam staru gdje su mi duge gaće, ona veli kad ćeš ih prije oblačit, nije još ni Nova godina – štaš kad zastudi u januaru, čeliči se malo… I eto, cijeli život čeličana.
-A misliš li da je moglo drukčije bit?
-Jašta je nego moglo, al’ ko će kese onolike preturat i tražit duge gaće, ko zna gdje je to ona proljetos gurnula?