Tekstovi

RECENZIJA NA KNJIGU „JA SAM PRIČA TI SI PJESMA“

Nezim Halilović Muderris:
RECENZIJA NA KNJIGU „JA SAM PRIČA TI SI PJESMA“

Knjiga “Ja sam priča ti si pjesma”, autora Esada Bajića, naslovljena sa jednom od autorovih pjesama je bolje reći knjiga sjećanja u koju je vješto i vjerodostojno smjestio svoje djetinjstvo, koje je proveo sa svojim dedom i nenom i nakratko sa tetkom, u kojem se znalo za red i rad i u istu je sa puno emocija unio sebe i sve dileme, koje su kolale u njegovoj dječijoj mašti.
Djetinjstvo i odrastanje uz dedu i nenu i njihovi mudri dinski i životni savjeti koje su mu davali su ga snažili i bezrezervno ih je prihvatao i oni su mu kroz život ostali kao jasan putokaz.
Pohađanje Osnovne škole mu je kao bezgriješnom djetetu otvorilo nove dileme i strahove i pokazalo nakaradnost društvenog sistema, koji se temeljio na jasnom kufru. Dedo ga je učio vjeri i vjerskim vrijednostima, a vjera se u Školi spominjala samo u negativnom. Tamo se mogla čuti najteža psovka, a lik Tita čije su slike bile okačene u učionicama se morao poštovati. Pjevale su mu se pjesme i niko ga nije smio psovati. U Školi su ga učili da je insan postao od majmuna, te da je to naučno dokazano i on je baš iz tih lekcija dobijao petice, ali se sa time nikako nije mogao složiti.
Mekteb mu je, jer su mu dedo i nena tako htjeli bio obavezniji od škole, a efendija mu je mogao pojasniti sve što su ga u Školi krivo učili i iz Mekteba si se zadovoljan vraćao kući.
Medresanski dani su mu bili poticaj da pretoči u život sve što je naučio u svome djetinjstvu i kratkom školovanju u Medresi, koje je prekinuo kako bi se kao maloljetni borac borio u redovima Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Nakon babinog šehadeta odmah na početku Oružane agresije na našu Domovinu, baš kada je napunio 18 godina osjetio se još snažnijim i odlučnijim i svoju vjeru svjedoči kao pripadnik Muderrisove jedinice, a potom 4. Muslimanske slavne brigade. Priznaje da je o junaštvu mnogo lakše pričati i spominjati imena velikih junaka iz naše povijesti, nego junaštvo svjedočiti na djelu.
Autora se dobro sjećam iz tog vakta, kao jednog od boraca na kojeg se moglo u potpunosti pouzdati, ali i kao buntovnika koji ne bi prešutio ono što mu nije bilo po volji i po pravdi, kako je on razumijevao. I zbog toga mi je, a mora se priznati da je malo tako otvorenih insana, ostao posebno drag.
I raduje me svaka nova autorova inspiracija i nova knjiga, koje svjedoče raskošan duh Župskog dječaka na kojeg su Župa i Visočica, ali i Treskavica, Prenj i Vlašić ostavili neizbrisive tragove.
I ne bez razloga autor svoja prozna sjećanja zaustavlja na odbrani od Oružane agresije na našu Domovinu, isto kao da nam želi poručiti „To je bio vakat našeg uspravljanja, hrabrosti i dostojanstva, a ovo poslije je samo sjećanje na te dane i prilika da se ponešto od toga zabilježi, ne zbog nas, već zbog naših potomaka.“
Siguran sam da je autor baš tada imao na umu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uči: „Rani izlazak i kasni povratak sa Allahovog puta su bolji od neprekidnog ibadeta šezdeset godina!“
Pjesme koje krase završetak knjige su kao struka bisera, koja se ne tako davno čuvala u seharama naših nena i majki i ista se pokazivala samo u pobaška prilikama i ne pred svakom sortom.

Sarajevo; juni 2018. god.
Nezim Halilović Muderris