Uvod u knjigu
U trećem svesku svoje trilogije Krikovi, autor Enes Karić ne odstupa od svoje misije: vraćanja korijenima, evociranja zavičaja i posvete najtišim, najiskrenijim glasovima ljudi “s margina”. Na stranicama ove knjige on nas vodi u Biljane-Višnjevo, selo koje ga je oblikovalo, kroz sjećanja koja nisu samo individualna nego kolektivna — sjećanja na djetinjstvo, na svijet koji ostaje iza čovjeka čak kad ode u daljinu, na stanovnike čiji životi svjedoče o trpljenju, nadi i ljudskoj snazi.
Autor ne piše o herojskim činovima ili velikim historijskim preokretima, nego o običnim ljudima — ženama i muškarcima — koje je “gruba sudbina obilježila”. On ne ostaje posmatrač, nego saučesnik: “Saučestvujem sa vašom sjetom, tugom, ridanjem, uzdasima,” piše on. I upravo ta empatija čini knjigu posebnom — jer ono što se često skriva iza velikih riječi, ovdje je razgoljeno u tišini sela, među čežnjama koje ne zastarijevaju.
O autoru
Enes Karić je bosanskohercegovački islamski učenjak, filozof i književnik, čije djelo spaja duboko razmišljanje o vjeri, kulturi, identitetu i prostoru. I u ovoj knjizi, njegov stil ostaje karakterističan: filozofski introspektivan, ali čitljiv; emotivan, ali ozbiljan; posvećen malim ljudima i velikim pitanjima.
Kroz cijeli ciklus Krikova, Karić se bavi zavičajem, korijenima, ali i egzilom — onaj koji ode, ali nikada ne napusti mjesto koje je oblikovalo njegov pogled na svijet. Biografiju autora pročitajte ovdje.
Glavne teme
-
Zavičaj i identitet — selo Višnjevo i Biljane predstavljaju prostor sjećanja i identiteta koji se ne može sasvim ostaviti.
-
Povratak i ostajanje — “vratiti se” ne znači samo fizički dolazak, nego unutrašnju reintegraciju, prihvatanje i suočavanje sa onim što je bilo i što je ostalo.
-
Slučajevi običnih ljudi — autor im daje glas: žene koje su izgubile, muškarci koji su otišli, zajednice koje su pretrpjele. Njihova tuga, njihova smirenost, njihove priče postaju predmet knjige.
-
Emocionalna iskrenost — knjiga ne prikazuje idealizirano selo ili prošlost; ona pokazuje ribanje stvarnosti: bijedu, nostalgiju, radost, ali i bol koja se nikada ne gasi.
-
Metafora “krika” — “krikovi” nisu ovdje samo bukovni zvuci, nego čežnja, glas koji se ne čuje, bol koja nije sasvim izgovorena, sjećanje koje ne bledi.
Zašto je knjiga važna
U društvu u kojem se često priče o identitetu, zavičaju i egzilu svedu na prazne slogane, Krikovi nude autentičan i dubok glas. Oni pokazuju da nije dovoljno “imati korijene” — već ih je potrebno razumjeti, prihvatiti i živjeti. Autor nas podsjeća da zavičaj nije samo geografsko mjesto, nego prostor duše, sjećanja i veze s drugima.
Knjiga također ima kulturološki značaj: svjedočanstvo o jednoj generaciji i jednom kraju, ali i poruka univerzalna: oni koji odu, nose u sebi mjesto odakle su došli; oni koji ostanu, nose priče koje često ostaju neispričane.
Za koga je knjiga namijenjena
-
Za čitatelje koji žele introspektivne priče o korijenima, odlascima i priči o ljudima s margina.
-
Za one koji su iz sela otišli u grad ili van granica i osjećaju nostalgiju za zavičajem.
-
Za ljubitelje književnosti koja nije spektakularna, nego iskrena, tiha i univerzalna.
-
Za akademike, studente sociologije, kulturnih studija i onih koji istražuju memoriju, identitet i migracije.
Zaključak
Krikovi su više od knjige — to je zvuk koji odzvanja iz tišine sela, to je glas onih koji nisu tražili biti slušani, ali jesu saslušani. Enes Karić koristi kulturu, jezik i osjećanje zavičaja da bi stvorio djelo koje nas podsjeća: ne možemo sasvim otići, nismo sasvim daleko, i sve dok osjećamo — zavičaj je s nama.
Ako tražite knjigu koja dira korijen, a ne površinu, koja ne hvali nego promišlja — ovo je vaša knjiga. Više iz ove kategorije pogledajte ovdje.







Recenzije
Još nema recenzija.