Uvod u knjigu
Knjiga „Primljeni Hadždž“ predstavlja jedno od najdubljih i najpristupačnijih djela o hadžu u savremenoj islamskoj literaturi. Za razliku od klasičnih fikskih priručnika koji se fokusiraju na propise, obaveze i zabrane, ovo djelo ulazi u unutrašnji svijet hadžije – u ono što se događa sa dušom, srcem, namjerom i svjesnošću čovjeka koji stoji pred Allahom na mjestima gdje su hodali Ibrahim, Ismail, Hadžera i Muhammed, s.a.v.s. Umjesto hladnog pravnog pristupa, autor čitaoca vodi ka razumijevanju primljenog hadža – onog koji nije samo ispravno obavljen, već i duhovno prihvaćen.
Hadž nije samo fizičko putovanje, već životno preobraženje. To je trenutak u kojem čovjek ostavlja sve što ga veže za dunjaluk i uzima za saputnika samo svoga Gospodara. Knjiga zato počinje pitanjem: „Da li si ti krenuo na hadž, ili je hadž krenuo da te pronađe?“ Time autor naglašava da hadž nije samo obred – to je povratak izvorištu, obnova zavjeta, novo rođenje poslije kojeg se čovjek više ne vraća isti.
U vremenu u kojem hadž postaje turistički aranžman, fotografija, uspomena i status na društvenim mrežama, knjiga vraća smisao i svrhu: hadž koji je primljen, a ne samo odrađen. Zato onaj ko je pročita, shvata da najvažnije pitanje nije „da li sam išao na hadž?“ nego „da li je moj hadž primljen kod Allaha?“
O autoru – Muhammed M. Šaravi
Šejh Muhammed Mutavalli Šaravi (1911–1998) jedan je od najpoznatijih i najuticajnijih islamskih učenjaka 20. stoljeća. Egipatski alim, mufesir, daija i reformator, decenijama je bio prepoznat kao „alim koji je vratio Tevhid srcima običnih ljudi“. Njegova specifičnost nije bila u opsežnim enciklopedijskim djelima, nego u sposobnosti da najdublje istine vjere prenese jednostavno, razumljivo, dirljivo – kao da govori svakome lično.
Bio je poznat po televizijskim tefsirima, u kojima je Kur’an objašnjavao jezikom srca, logike i životnog iskustva. Mnogi muslimani širom svijeta naučili su vjeru slušajući upravo njega, i zato se za Šaraavija govorilo:
„On nije govorio o vjeri – on je govorio da čovjek oživi vjeru u sebi.“
Njegov rad o hadžu nastao je kao odgovor na pitanje: „Zašto ljudi obave hadž, a vrate se isti?“
Umjesto suve fiqh terminologije, Šaravi piše o duši hadžije, o smislu ihrama, stajanja na Arefatu, tavafa, bacanja džemreta, kurbana, povratka kući – sve kroz prizmu Kur’ana, sunneta i duhovne introspekcije. Biografiju autora pročitajte ovdje.
Glavne teme i poglavlja knjige
1. Hadž – poziv srca, a ne samo obaveza
Autor objašnjava da hadž nije samo peta islamska dužnost, već jedan od najvećih duhovnih susreta roba i Gospodara. Čovjek ne ide na hadž zato što ima novac, pasoš i slobodno vrijeme – nego zato što je Allah dao pozivnicu. Mnogi imaju sredstva, ali nemaju poziv. Mnogi žele, ali Allah ne otvori put. Zato je hadž, kaže Šaravi, prije svega odabrano gostovanje.
2. Ihram – smrt dunjaluku i rađanje za Ahiret
Kada čovjek obuče ihram, on simbolično napušta sve uloge: profesiju, titule, imetak, autoritet, pripadnost. Svi postaju isti. Ihram je poruka: „Došao sam Tebi kao rob, bez ičega osim potrebe za Tobom.“
Šaravi tumači ihram kao duhovno skidanje maske, i kao prvi znak iskrenosti – jer primljen hadž počinje sa primljenom namjerom.
3. Arefat – dan na kojem se piše sudbina hadžije
Najvažniji trenutak hadža nije tavaf, ni Mina, ni Kurejš, nego Arefat. Poslanik, a.s., je rekao: „Hadž je Arefat.“
Na tom mjestu čovjek stoji sam pred Gospodarom, svjestan svojih grijeha, slabosti i potreba. Tu se brišu knjige prošlosti i otvaraju nove stranice. Autor opisuje Arefat kao najduži razgovor čovjeka sa Allahom u životu – razgovor u kojem se sramota pretvara u suze, a suze u oprost.
4. Mina, džemreti i borba protiv šejtana u sebi, a ne izvan sebe
Šaravi naglašava da bacanje kamenčića nije „gađanje“ šejtana kao vanjskog neprijatelja, nego simbol borbe protiv onog u nama: pohlepe, zavisti, strasti, oholosti.
Ko baci kamen, a ne baci grijeh – njegov kamen postaje samo kamen.
5. Kurban – simbol predaje, a ne samo klanja
Autor objašnjava da kurban nije „žrtva ovce“, već žrtva ega. Ibrahim nije dobio naredbu da zakolje sina, već da dokaže da u njegovom srcu ništa nije ispred Allaha. Ko misli da je kurban samo meso, on je promašio srž ibadeta.
6. Povratak sa hadža – početak, a ne kraj
Najveća pogreška hadžija je vjerovanje da je hadž „obavljen“. Primljeni hadž se vidi tek nakon povratka – u govoru, ponašanju, odnosima, ibadetu, skromnosti i svjesnosti o prolaznosti.
Zašto je knjiga važna danas?
U vremenu kada se hadž sve više svodi na organizaciju putovanja, smještaja, logistike i fotografisanja, ova knjiga vraća duhovnu kičmu ibadeta. Ona daje odgovore na pitanja poput:
-
Kako da znam da li mi je hadž primljen?
-
Zašto ljudi obave hadž, a ne promijene se?
-
Šta znači doći kao gost Milostivog?
-
Kako da hadž ostane u meni i nakon povratka?
Ova knjiga je rijetka jer:
– nije fikhski priručnik
– nije putopisni dnevnik
– nije teološki traktat
– nego duhovni vodič – knjiga o smislu, ne samo o formi.
Za koga je knjiga namijenjena?
– Za one koji idu na hadž – kao priprema srca, a ne samo tijela
– Za one koji su se vratili – kao kriterijum: šta znači primljen hadž
– Za one koji žele da razumiju hadž iako još nisu krenuli
– Za predavače, imame i hatibe – kao izvor hutbi i dersova
– Za mlade koji žele da shvate hadž izvan tradicije i forme
– Za porodice koje žele da izgrade odnos prema hadžu kao vrhuncu života vjernika
Zaključak i preporuka
„Primljeni Hadždž“ je knjiga koja mijenja pogled na jedno od najvećih ibadeta u islamu. Ona ne govori samo kako se hadž obavlja, nego kako se duša priprema, kako srce razgovara, kako se grijeh napušta, kako se čovjek ponovo rađa.
Ko pročita ovu knjigu, shvata da postoje dvije vrste hadžija:
-
oni koji su obišli Kabu,
-
i oni koji su se vratili kao drugi ljudi.
Ova knjiga je napisana za one koji žele da budu druga vrsta. Više iz ove kategorije pogledajte ovdje.
Recenzije
Još nema recenzija.