Ruhul bejan | Ismail Hakki Bursevi

Uvod u djelo “Ruhul bejan”

“Ruhul bejan” (u prijevodu: Duh izraza) jedno je od najvažnijih i najopsežnijih tumačenja Kur’ana u povijesti islamske misli. Autor ovog veličanstvenog tefsira, šejh Ismail Hakki Bursevi (1653–1725), bio je poznati sufijski učitelj, pjesnik i učenjak iz Osmanskog carstva, koji je svoj život posvetio proučavanju Kur’ana, duhovnom vođstvu i prenošenju ezoterijskog značenja Božije riječi.

Djelo Ruhul bejan nije samo naučni komentar Kur’ana — ono je spoj duhovne introspekcije, teološke jasnoće i poetske mudrosti. Nastajalo je više od dvadeset tri godine, u atmosferi predavanja koja je autor držao u čuvenoj Ulu džamiji u Bursi. Iz tih predavanja rodio se tefsir koji se čita i proučava sve do danas, kako u medresama, tako i među duhovnim tragaocima.

O autoru – Šejh Ismail Hakki Bursevi

Šejh Ismail Hakki Bursevi pripada duhovnom lancu halvetijskog reda, koji se posebno isticao u učenju o pročišćenju srca, introspekciji i sticanju blizine Bogu kroz stalni zikir. Njegov duhovni učitelj bio je Muhjuddin ibn Arebi, čija su učenja ostavila dubok trag na njegov tefsir. Bursevi je napisao više od 130 djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, od kojih je “Ruhul bejan” njegovo najpoznatije i najcjenjenije.

Poznat po blagosti, skromnosti i dubokom uvidu u ljudsku prirodu, Bursevi je u svojim djelima spajao egzegezu (tefsir), teologiju (kelam), filozofiju i tasavvuf (sufizam) u jedinstven, uravnotežen sistem razumijevanja vjere. Njegova misao je most između šerijatskog znanja i duhovnog iskustva — između uma i srca. Biografiju autora možete pročitati ovdje.

O nastanku tefsira “Ruhul bejan”

Legenda o nastanku ovog djela sama po sebi odiše duhovnošću. Šejh Bursevi, kako sam navodi, doživio je viđenje Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji mu je rekao:

“Napiši jedan tefsir za moj ummet.”

Nakon toga, vođen ljubavlju prema Kur’anu, započeo je monumentalno djelo koje će zauzeti posebno mjesto u islamskoj intelektualnoj povijesti. Njegov tefsir obuhvata sve sure i ajete, iako nije pisan na tradicionalno racionalistički način, već kroz prizmu duhovnog značenja i unutrašnje simbolike Božije riječi.

Struktura i pristup djelu

“Ruhul bejan” se može posmatrati kao vaizski tefsir, jer je nastajao iz usmenih predavanja. Međutim, on daleko prevazilazi okvire pukog objašnjavanja značenja riječi.
Bursevi je u svom djelu koristio:

• lingvističku analizu (gramatičko tumačenje ajeta),

• klasične tefsirske izvore,

• hadiske predaje,

• sufijske simbole i metafore,

• unutrašnje značenje (batin) ajeta i pojmova.

On ne tumači Kur’an samo kroz vanjsku formu, nego i kroz unutrašnji svijet značenja — ono što naziva “duhom izraza”.

Tefsir između znanja i spoznaje

Ismail Hakki uči da je znanje bez duhovnosti suho, a duhovnost bez znanja opasna. Njegov pristup je upravo spoj ta dva svijeta. Za njega, Kur’an nije samo tekst koji treba razumjeti, nego živo Božije obraćanje svakom čovjeku, u svakom vremenu.

Čitatelj “Ruhul bejana” primjećuje da svaki komentar ajeta vodi prema jednoj većoj istini — spoznaji Boga kroz samospoznaju. U tom smislu, ovaj tefsir je i svojevrsni priručnik duhovnog odgoja. Bursevi često poziva čovjeka da se vrati sebi, da pročisti srce od zavisti, gordosti, pohlepe i vezanosti za dunjaluk, kako bi mogao uopće primiti svjetlo Kur’ana.

Primjeri iz djela

U mnogim komentarima Bursevi prenosi poruke koje nisu samo intelektualne, već i moralno-didaktičke. Kada tumači ajet:

“Uspio je onaj ko očisti dušu svoju” (Eš-Šems, 9)
on dodaje:
“Ovaj ajet je srž svih objava. Uspjeh nije u mnoštvu riječi, već u tišini srca koje zna gdje pripada.”

Njegov tefsir obiluje i anegdotama o poznatim učenjacima, sufijama i običnim ljudima, čime postiže toplinu i životnost teksta.

Duhovna i filozofska dimenzija

Za razliku od racionalističkih komentara koji se bave logikom i argumentacijom, “Ruhul bejan” se bavi unutrašnjim značenjem — ma’nom koje nadilazi sam zvuk riječi.
Bursevi ne bježi od mističkih pojmova poput “jedinstva bića” (vahdetu-l-vudžud), “Božijeg prisustva u srcu” i “tajne zikra”. Međutim, sve to uvijek postavlja u okvire sunetske ortodoksije. Njegov cilj nije filozofska spekulacija, već moralna transformacija — da čitatelj postane bolji čovjek, bliži Bogu, skromniji i svjesniji prolaznosti.

Utjecaj i važnost u islamskoj tradiciji

Tefsir “Ruhul bejan” je ubrzo nakon svog nastanka postao obavezna literatura u mnogim medresama Osmanskog carstva. Učenjaci su ga nazivali “tefsir srca”, jer osvjetljava ono što mnogi komentari previđaju — emocionalnu i duhovnu dubinu Kur’anskih poruka.

Kroz stoljeća, ovo djelo je imalo snažan utjecaj na mnoge kasnije tefsire i sufijske autore, a posebno na autore s Balkana koji su nastavili tradiciju duhovnog čitanja Kur’ana.

Ruhul bejan danas

U savremenom vremenu, “Ruhul bejan” doživljava svojevrsnu renesansu. Muslimani širom svijeta, suočeni s površnošću modernog svijeta, ponovo se okreću unutrašnjem značenju vjere.
Djelo Ismaila Hakki Bursevija služi kao svjetionik u tom povratku — jer nas podsjeća da Kur’an nije knjiga prošlosti, nego vječna riječ koja govori svakom vremenu i svakom srcu.

Za koga je knjiga namijenjena

Ova knjiga je dragocjena za:

• studente islamskih nauka,

• imame i profesore,

• duhovne tragače i sufije,

• sve koji žele dublje razumjeti značenje ajeta,

• i svakog čitatelja koji u Kur’anu traži put svjetla i smirenja.

“Ruhul bejan” ne traži samo razum, već i srce koje osjeća. To nije djelo koje se čita jednom, već knjiga kojoj se čovjek vraća cijelog života.

Zaključak i preporuka

“Tefsir Ruhul bejan” Ismaila Hakki Bursevija predstavlja jedno od najvažnijih i najljepših svjetala islamske duhovnosti. Ono što ga čini posebnim jeste njegova sposobnost da spoji racionalno i intuitivno, znanje i ljubav, nauku i srce.

Čitajući ovaj tefsir, čovjek ne samo da spoznaje značenje ajeta, nego spoznaje i sebe. To je knjiga koja nas uči da Kur’an nije tekst koji treba rastumačiti, već svjetlo u kojem treba nestati. Više iz ove kategorije pogledajte ovdje.